KLADUŠA.NET

Uvijek sa vama! Originalna kladuška stranica...

Wednesday, Aug 15th

Last update05:02:08 PM GMT

Fikret Abdić i u samici, uz žohare, osmišljava projekte za Agrokomerc

  • PDF

Poslanica u federalnom parlamentu i skupštini Unsko-sanskog kantona, kćerka Fikreta Abdića, Elvira Abdić Jelenović, u intervjuu za DEPO PORTAL govori o svom ocu, ratu u Cazinskoj krajini, nacionalnim strankama, te otkriva ima li Babo namjeru vratiti se u Krajinu i revitalizirati Agrokomerc.     Gospođo Abdić Jelenović, članica ste Doma naroda Parlamenta FBiH. Kako gledate na trenutnu političku situaciju u BiH, odnosno činjenicu da više od pet mjeseci od izbora vlast još nije formirana?   To što sam članica Doma naroda Parlamenta FBiH nema nikakav utjecaj na rasplet situacije oko formiranja vlasti. Često podsjećam na to da je žalosno i poražavajuće za nas i za one koji su nas birali da je Dom naroda važan samo prvu sjednicu na kojoj se biraju predsjednici i dopredsjednici Federacije, te delegati za državni Dom naroda. Nakon što to izaberemo, više ništa nije važno, a mi smo Dom koji mora potvrditi Zakone usvojene u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH da bi oni uopće stupili na snagu. Mnoga su zakonska rješenja pala upravo u ovom Domu, ali mediji nisu iskazali interes, što ne znači da javnost nije bila zainteresirana.     Ko su po Vama glavni krivci za ovakvu situaciju, kojoj se ne vidi kraja?   Uvijek je to onaj tko ima moć odlučivanja. U politici su to oni koji imaju mandat da formiraju vlast, odnosno izborni pobjednici.     Članica ste Kluba Hrvata u Parlamentu. U kakvom se položaju danas u BiH nalaze Hrvati i ko su po Vašem mišljenju legitimni predstavnici hrvatskog naroda – jesu li to dva HDZ-a ili stranke koje su dobile najviše glasova na proteklim izborima? Mislite li da je pravedno da Hrvat iz SDP-a predstavlja Hrvate u BiH?   Činjenica je da u BiH još uvijek prednost imaju nacionalne stranke i da građani svoju pripadnost naciji određuju glasovanjem i opredjeljenjem za jednu od tih stranaka. Nitko ne negira da je za SDP, kao i za druge stranke, glasovao i jedan broj Hrvata, ali nitko ne može tvrditi da za HDZ i HDZ 1990 isto tako nije glasovao i jedan broj Bošnjaka. U Domu naroda Parlamenta Federacije mi smo predstavnici naroda, a ne predstavnici stranaka i na prvom mjestu bi nam trebali biti interesi naroda kojeg predstavljamo, a ne stranački interesi. Kako u Domu naroda prolazi politika stranaka, povrijeđeno je načelo konstitutivnosti naroda, u ovom slučaju hrvatskog naroda, jer je brojčano manji. Pretpostavljam da otud ide i sumnja u iskreno zastupanje interesa naroda od strane predstavnika tih naroda, a pripadnika određenih stranaka. No, sve to je trgedija ovako uređene BiH u kojoj je nacionalno još uvijek iznad građanskog i to je osnovna neravnopravnost od koje pate svi građani BiH.     DNZ se zalaže za građansku BiH, ipak Vi ste izabrani u Parlament kao pripadnica hrvatskog naroda. Kako mirite te dvije činjenice i mislite li da je to primjer neodrživosti ovakvog političkog uređenja?   To što sam izabrana kao pripadnica hrvatskog naroda ne znači da sam se udaljila od opcije DNZ-a i zagovaranja građanske BiH. Svojim radom u Skupštini Kantona i Domu naroda Parlamenta FBiH sam potvrdila i potvrđujem svoje opredjeljenje da jedino dobro za sve narode koji žive u BiH može biti dobro i za narod kojeg predstavljam.     Kako biste ocijenili trenutnu situaciju u Cazinskoj krajini? Kakav je zajednički život nekadašnjih pripadnika Petog korpusa i Narodne odbrane?    Trenutna situacija u Cazinskoj krajini ni po čemu nije ni bolja ni lošija od situacije u cijeloj BiH. Prevladava nezaposlenost, siromaštvo, zabrinutost za budućnost i za vlastiti egzistenciju. U tom svjetlu treba promatrati i zajednički život koji je neminovnost na koju se i jedni i drugi privikavaju     Mislite li da će se u BiH ikada utvrditi zajednička istina o međumuslimanskom ratu u Krajini? I kakva je, prema Vama, ta istina?   Pogrešno je stvari postaviti na način da postoje dvije istine. Istina je samo jedna i ona mora biti prezentirana javnosti. Krivci moraju biti privedeni pravdi i uzroci se moraju duboko analizirati, jer u protivnom ne možemo graditi budućnost. Vjerujem da će se u Bosni i Hercegovini stvoriti uvjeti da se o tom otvoreno razgovara. Jer javnost BiH mora saznati istinu o akciji “sloboda 94”, istinu o ubojstvima koja su se desila u ratu, a za koja nitko nije odgovarao, istinu o svim zbivanjima na našim prostorima da bi mogla donijeti sud o nama kao ljudima. Bez tog da istina iziđe u javnost, uvijek ćemo imati situaciju da nas pojedinci mrze po rođenju, po porijeklu, po stranačkoj opredijeljenosti… Na taj način čine diskriminaciju i veliku nepravdu prema jednom narodu koji to ničim nije zaslužio.     Uz Vašeg oca i njegovu politiku vjerno je ostao jedan broj ljudi. Je li im to olakšalo ili otežalo život u zapadnoj Bosni, odnosno Hrvatskoj u koju su mnogi izbjegli?   Veliki broj ljudi je ostao vjeran politici koja je od osnutka zagovarala vrijednosti kao što su sloboda i jednakost svih naroda u BiH, pravo na rad i uživanje u plodovima svog rada, pravo na mišljenje, nacionalno i vjersko opredjeljenje, pravo na izbor… Zbog tih vrijednosti 93., 94., 95., 96. se gubila glava. Zbog borbe za jednakost svih naroda mi smo nazivani “četnicima” i “ustašama”, “izdajnicima države”, a danas se stranke otimaju ko ima koliko glasova Srba i Hrvata, državu nitko i ne spominje. Na našim se prostorima “drugačije” živjelo, “drugačije” radilo, puno odricalo, teško sticalo, možda i zbog toga “racionalnije” razmišljalo. Svakako, opredjeljenje tih ljudi je bilo da je najbitnije sačuvati ljudske i ekonomske resurse na našim prostorima, kako bi nakon rata mogli u što kraćem vremenu krenuti s oporavkom uništenog gospodarstva u BiH. Zbog takvih razmišljanja su “kažnjeni” na način da su otjerani u “treće” zemlje i danas su ugladni, cijenjeni i slobodni građani Amerike, Australije, Engleske, Finske, Nizozemske, Njemačke, Austrije, Švicarske, Italije… Najmanje ih je ostalo u Hrvatskoj. Preko 40.000 građana zapadne Bosne raseljeno je nakon rata. To nešto govori o Bosni i Hercegovini i politici koju je vodila i koju nastavlja voditi.     Kakvo je Vaše iskustvo početka rata u BiH? Vi ste tada bili u Rijeci – jeste li imali uvid u ono što se ovdje dešavalo, jer je u BiH najmanje četvrtina stanovništva bila iznenađena kad je rat počeo?   U Hrvatskoj je rat počeo ranije, a obzirom da je Velika Kladuša na samoj granici s Republikom Hrvatskom, formiranjem SAO Krajine prekinut je putni pravac Kladuša – Karlovac, što u prijevodu znači vezu s obitelji. Nešto kasnije prekinute su telefonske veze – rat je počeo. Ja sam samo jedna od mnogih koju je rat zatekao na nekom mjestu na kojem sam ostala dugi niz godina.     Mislite li da se takav sukob mogao izbjeći i kako gledate na ulogu svog oca u ratu?   Teško je sad govoriti o tom da li se rat mogao izbjeći ili nije ali sasvim je sigurno da, kad je već počeo, mogao je završiti s manje ljudskih žrtava i manje razaranja. Ta zbivanja, kao i moja razmišljanja vezana uz ulogu oca u tom vremenu, isključivo se temelje na saznanjima iz dokumentacije koja predstavlja spis odbrane našeg oca protiv optužbi za ratni zločin. Jedno od tih saznanja je Owen-Stoltenbergov plan iz 1993. godine, kojim je BiH bila planirana kao unija republika, podijeljena na deset provincija. Tim planom bihaćki okrug je trebao biti provincija br.1 i to je preteča Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. Sve strane su pristale i potpisale to rješenje u Ženevi, ali se Alija predomislio u avionu na povratku u Sarajevo i sve je palo u vodu. To je bila 1993. godina, da bi Alija Izetbegović dvije godine kasnije pristao na Dayton kojim je npr. USK manji nego bi to bio da je ostala provincija br.1. Problem nije u toj razlici površine teritorija, već u broju žrtava, broju ljudskih života koji su mogli ostati sačuvani da se u pravo vrijeme donijela prava odluka. Dvije godine u ratu je prevelik period. Alija je donio pogrešnu odluku.     Vaš otac je smatrao da je Owen-Stoltenbergov plan bio dobar…   Da, Fikret Abdić, kao član Predsjedništva, smatrao je da je Owen-Stoltenbergov plan bio dobar, jer je značio prekid rata. Na takav način razmišlja poslovan čovjek, menadžer, i to je profil ljudi koji nedostaje u političkom životu – onda, ali i danas. Takav je bio Fikret Abdić. On je razmišljao racionalno, djelovao razumno u situaciji koja je bila neuobičajna – krizna, a u takvim situacijama čovjek mora bita razborit. Jedino je Fikret Abdić, kao član Predsjedništva BiH, obilazio krizne točke gdje su se ljudi sukobili, nastojeći očuvati dignitet Predsjedništva BiH. On je uvijek zagovarao samo mir.     Postoji mogućnost da Vaš otac bude pušten iz zatvora ovog ljeta. Možete li nam reći kako provodi zatvorske dane?   U šestom mjesecu ove godine biće točno deset godina otkako je naš otac zatvorenik. Sve te godine izdržava u ćeliji 2×2,5 metra, zajedno s WC-om, pod ključem, u samici i uz nezaobilazne žohare. Ima pravo na posjetu obitelji, te poslovnih partnera i prijatelja, ali na uštrb našeg vremena za posjete. Sve vrijeme u zatvoru koristi radeći, osmišljavajući projekte za Agrokomerc koji se mijenjaju i oblikuju iz godine u godinu, što je vezano uz konstantno pljačkanje Agrokomerca i promjenu postojećeg stanja kao polazne osnove svakog projekta.     Znači li to da ima želju vratiti se u BiH?   Nikada nismo razgovarali o želji za povratkom u BiH niti njegovom fizičkom bivstvovanju. Naši su razgovori vezani uz nužne uvjete za očuvanje radne, kondicione i kreativne sposobnosti njega i svih njegovih suradnika s kojima ima namjeru pokrenuti proizvodnju, odnosno revitalizirati Agrokomerc. Ti nužni, ali i neophodni uvjeti podrazumijevaju niz radnji, obveza, poslova, poteza, odluka i vrlo ih je teško, gotovo nemoguće nabrojati.     Premijer USK Hamdija Lipovača nedavno je izjavio da je “iskustvo Fikreta Abdića u Agrokomercu neprocjenjivo”. Imate li naznaka da bi, kada bude pušten iz zatvora, Vaš otac bio dobrodošao u ovaj nekadašnji gigant koji je sad na rubu propasti?    Lijepa gesta je od našeg premijera da je javno izjavio nešto što cijeli poslovni svijet podrazumijeva. Za to je trebalo hrabrosti – istina nakon 15 godina to više i nije tako opasno – ali činjenica da to nitko iz drugih stranaka nije uradio prije njega je značajno. Agrokomerc nema šansu za oporavak bez Fikreta Abdića. Za tu tvrdnju postoji nekoliko čvrstih argumenata od kojih je najvažniji da je Fikret Abdić idejni tvorac projekta Agrokomerc. Tu firmu niko ne poznaje bolje od njega. Rekla sam i ranije da on ima želju i volju da ponovno pokrene Agrokomerc, ali sam isto tako rekla da je pravo pitanje: Treba li BiH Fikreta Abdića? Narod zapadne Bosne ga sigurno treba. Narod treba posao.     Fikret Abdić je osuđen na 20 godina zbog ratnih zločina. Vi smatrate da je cijelo suđenje njemu u Hrvatskoj bilo nepravedno, čak ste najavljivali ponovo pokretanje procesa. Kako je izgledalo suđenje Vašem ocu?   Od pisma suda u Hagu, koje BiH nikad nije javno obznanila, prepiske Hasana Muratovića i pravosuđa u BiH oko predaje spisa i dogovorenom suđenju, pa do konačne presude – sve je to jedan veliki cirkus. BiH, odnosno političari u BiH, morali bi se jednom zapitati: kako to da najveći izborni pobjednik na prvim višestranačkim izborima u BiH, s osvojenih 1.045.000 glasova, bude priveden i osuđen kao najobičniji klošar? Haški sud, u pismu koje nikad nije objavljeno, je rekao da nema interes da vodi sudski proces protiv Fikreta Abdića. Takav “politički kapitalac”, a Hag nema interes! Ali zbog interesa Alije Izetbegovića taj se proces pakuje u Bihaću, na temelju krivične prijave Atifa Dudakovića, uz istragu koju vodi Peti korpus uz uzimanje iskaza svjedoka na silu, pa i uz prijetnju oružjem. Također, suđenje nije bilo snimano, što je osnovno pravilo kod ove vrste suđenja. Nije provedena istraga, nisu dobiveni dokumenti iz BiH, jer ih nisu dale nadležne institucije u BiH, nije bilo medija, sutkinja je interpretirala zapisnik i što je najsramnije – nije saslušan niti jedan svjedok obrane.     Šta je Milorad Ulemek Legija radio u Autonomnoj pokrajini Zapadna Bosna za vrijeme rata, što se može vidjeti na video snimcima?   Nisam gledala te snimke. Nisu ni priložene uz spis koji je došao iz Bihaća, niti se taj čovjek spominjao u optužnici. Za Legiju sam čula prije nekoliko godina kada sam došla u BiH.     U jednom intervjuu ste izjavili da ste teško prihvatali kad je Vaš otac postao član SDA, te da Vi nikada ne biste mogli biti član nacionalne stranke…   Teško sam to prihvatila, iako nam je otac objasnio da je to dobro za Agrokomerc i za ljude u našem karaju. Naime, sad mi je puno toga jasnije, jer sam u politici i jer sam uvidjela da u svijetu politike “sve ima cijenu”, “sve je na prodaju”, “sva sredstva su dozvoljena na putu do cilja”. Cijena ulaska Fikreta Abdića u SDA, stranku kojoj je on imenom i prezimenom donio pobjedu, bilo je obećanje Alije Izetbegovića pred najvećim skupom Muslimana, njih 400.000, da će obeštetiti radnike Agrokomerca i Agrokomerc za ono što im je učinjeno u “aferi Agrokomerc” i da će ukinuti službu Državne bezbjednosti. Naravno, ništa od tog nije uradio. Ja, ipak, ne bih mogla biti član niti jedne nacionalne stranke, jer se to protivi mojim pogledima na život. Nikada nisam bila nacionalno opterećena, čak ni u ratnim vremenima kada je ta pojava postala izražena, rasprostranjena, pa i normalna. Nisam dopustila da ratna zbivanja utječu na moje rasuđivanje o ljudima. Uostalom, u tom duhu sam i odgojena.     Kuće Abdića u Krajini su nakon rata zapaljenje i opljačkane. Jesu li ikada pronađeni i kažnjeni oni koji su palili i pljačkali?   Da, naše su kuće prvo opljačkane, a zatim spaljene nakon završetka rata. Kad kažem naše, onda govorim o kući mog jednog strica koji je s obitelji izbjegao u Englesku – tamo je umro i ondje je i pokopan – zatim kući roditelja mog oca koji su umrli prije rata, kući mog drugog strica kojeg su ubili i objesili u toku afere Agrokomerc (4. marta 1989.) i čija obitelj je izbjegla u Ameriku, kući moje tetke koja je ostala udovica s dvoje djece prije rata i koja je s obitelji izbjegla u Dansku, i na kraju, kući naše obitelji koja je jedina izbjegla u Republiku Hrvatsku i koja je, na sreću, živa. Počinitelji tih kriminalni radnji niti su pronađeni, niti su procesuirani. Ovo je primjer kako se Bosna i Hercegovina odnosi prema povratnicima.  depoPoslanica u federalnom parlamentu i skupštini Unsko-sanskog kantona, kćerka Fikreta Abdića, Elvira Abdić Jelenović, u intervjuu za DEPO PORTAL govori o svom ocu, ratu u Cazinskoj krajini, nacionalnim strankama, te otkriva ima li Babo namjeru vratiti se u Krajinu i revitalizirati Agrokomerc.

Gospođo Abdić Jelenović, članica ste Doma naroda Parlamenta FBiH. Kako gledate na trenutnu političku situaciju u BiH, odnosno činjenicu da više od pet mjeseci od izbora vlast još nije formirana?

To što sam članica Doma naroda Parlamenta FBiH nema nikakav utjecaj na rasplet situacije oko formiranja vlasti. Često podsjećam na to da je žalosno i poražavajuće za nas i za one koji su nas birali da je Dom naroda važan samo prvu sjednicu na kojoj se biraju predsjednici i dopredsjednici Federacije, te delegati za državni Dom naroda. Nakon što to izaberemo, više ništa nije važno, a mi smo Dom koji mora potvrditi Zakone usvojene u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH da bi oni uopće stupili na snagu. Mnoga su zakonska rješenja pala upravo u ovom Domu, ali mediji nisu iskazali interes, što ne znači da javnost nije bila zainteresirana.

Ko su po Vama glavni krivci za ovakvu situaciju, kojoj se ne vidi kraja?

Uvijek je to onaj tko ima moć odlučivanja. U politici su to oni koji imaju mandat da formiraju vlast, odnosno izborni pobjednici.

Članica ste Kluba Hrvata u Parlamentu. U kakvom se položaju danas u BiH nalaze Hrvati i ko su po Vašem mišljenju legitimni predstavnici hrvatskog naroda – jesu li to dva HDZ-a ili stranke koje su dobile najviše glasova na proteklim izborima? Mislite li da je pravedno da Hrvat iz SDP-a predstavlja Hrvate u BiH?

Činjenica je da u BiH još uvijek prednost imaju nacionalne stranke i da građani svoju pripadnost naciji određuju glasovanjem i opredjeljenjem za jednu od tih stranaka. Nitko ne negira da je za SDP, kao i za druge stranke, glasovao i jedan broj Hrvata, ali nitko ne može tvrditi da za HDZ i HDZ 1990 isto tako nije glasovao i jedan broj Bošnjaka. U Domu naroda Parlamenta Federacije mi smo predstavnici naroda, a ne predstavnici stranaka i na prvom mjestu bi nam trebali biti interesi naroda kojeg predstavljamo, a ne stranački interesi. Kako u Domu naroda prolazi politika stranaka, povrijeđeno je načelo konstitutivnosti naroda, u ovom slučaju hrvatskog naroda, jer je brojčano manji. Pretpostavljam da otud ide i sumnja u iskreno zastupanje interesa naroda od strane predstavnika tih naroda, a pripadnika određenih stranaka. No, sve to je trgedija ovako uređene BiH u kojoj je nacionalno još uvijek iznad građanskog i to je osnovna neravnopravnost od koje pate svi građani BiH.

DNZ se zalaže za građansku BiH, ipak Vi ste izabrani u Parlament kao pripadnica hrvatskog naroda. Kako mirite te dvije činjenice i mislite li da je to primjer neodrživosti ovakvog političkog uređenja?

To što sam izabrana kao pripadnica hrvatskog naroda ne znači da sam se udaljila od opcije DNZ-a i zagovaranja građanske BiH. Svojim radom u Skupštini Kantona i Domu naroda Parlamenta FBiH sam potvrdila i potvrđujem svoje opredjeljenje da jedino dobro za sve narode koji žive u BiH može biti dobro i za narod kojeg predstavljam.

Kako biste ocijenili trenutnu situaciju u Cazinskoj krajini? Kakav je zajednički život nekadašnjih pripadnika Petog korpusa i Narodne odbrane?

Trenutna situacija u Cazinskoj krajini ni po čemu nije ni bolja ni lošija od situacije u cijeloj BiH. Prevladava nezaposlenost, siromaštvo, zabrinutost za budućnost i za vlastiti egzistenciju. U tom svjetlu treba promatrati i zajednički život koji je neminovnost na koju se i jedni i drugi privikavaju

Mislite li da će se u BiH ikada utvrditi zajednička istina o međumuslimanskom ratu u Krajini? I kakva je, prema Vama, ta istina?

Pogrešno je stvari postaviti na način da postoje dvije istine. Istina je samo jedna i ona mora biti prezentirana javnosti. Krivci moraju biti privedeni pravdi i uzroci se moraju duboko analizirati, jer u protivnom ne možemo graditi budućnost. Vjerujem da će se u Bosni i Hercegovini stvoriti uvjeti da se o tom otvoreno razgovara. Jer javnost BiH mora saznati istinu o akciji “sloboda 94”, istinu o ubojstvima koja su se desila u ratu, a za koja nitko nije odgovarao, istinu o svim zbivanjima na našim prostorima da bi mogla donijeti sud o nama kao ljudima. Bez tog da istina iziđe u javnost, uvijek ćemo imati situaciju da nas pojedinci mrze po rođenju, po porijeklu, po stranačkoj opredijeljenosti… Na taj način čine diskriminaciju i veliku nepravdu prema jednom narodu koji to ničim nije zaslužio.

Uz Vašeg oca i njegovu politiku vjerno je ostao jedan broj ljudi. Je li im to olakšalo ili otežalo život u zapadnoj Bosni, odnosno Hrvatskoj u koju su mnogi izbjegli?

Veliki broj ljudi je ostao vjeran politici koja je od osnutka zagovarala vrijednosti kao što su sloboda i jednakost svih naroda u BiH, pravo na rad i uživanje u plodovima svog rada, pravo na mišljenje, nacionalno i vjersko opredjeljenje, pravo na izbor… Zbog tih vrijednosti 93., 94., 95., 96. se gubila glava. Zbog borbe za jednakost svih naroda mi smo nazivani “četnicima” i “ustašama”, “izdajnicima države”, a danas se stranke otimaju ko ima koliko glasova Srba i Hrvata, državu nitko i ne spominje. Na našim se prostorima “drugačije” živjelo, “drugačije” radilo, puno odricalo, teško sticalo, možda i zbog toga “racionalnije” razmišljalo. Svakako, opredjeljenje tih ljudi je bilo da je najbitnije sačuvati ljudske i ekonomske resurse na našim prostorima, kako bi nakon rata mogli u što kraćem vremenu krenuti s oporavkom uništenog gospodarstva u BiH. Zbog takvih razmišljanja su “kažnjeni” na način da su otjerani u “treće” zemlje i danas su ugladni, cijenjeni i slobodni građani Amerike, Australije, Engleske, Finske, Nizozemske, Njemačke, Austrije, Švicarske, Italije… Najmanje ih je ostalo u Hrvatskoj. Preko 40.000 građana zapadne Bosne raseljeno je nakon rata. To nešto govori o Bosni i Hercegovini i politici koju je vodila i koju nastavlja voditi.

Kakvo je Vaše iskustvo početka rata u BiH? Vi ste tada bili u Rijeci – jeste li imali uvid u ono što se ovdje dešavalo, jer je u BiH najmanje četvrtina stanovništva bila iznenađena kad je rat počeo?

U Hrvatskoj je rat počeo ranije, a obzirom da je Velika Kladuša na samoj granici s Republikom Hrvatskom, formiranjem SAO Krajine prekinut je putni pravac Kladuša – Karlovac, što u prijevodu znači vezu s obitelji. Nešto kasnije prekinute su telefonske veze – rat je počeo. Ja sam samo jedna od mnogih koju je rat zatekao na nekom mjestu na kojem sam ostala dugi niz godina.

Mislite li da se takav sukob mogao izbjeći i kako gledate na ulogu svog oca u ratu?

Teško je sad govoriti o tom da li se rat mogao izbjeći ili nije ali sasvim je sigurno da, kad je već počeo, mogao je završiti s manje ljudskih žrtava i manje razaranja. Ta zbivanja, kao i moja razmišljanja vezana uz ulogu oca u tom vremenu, isključivo se temelje na saznanjima iz dokumentacije koja predstavlja spis odbrane našeg oca protiv optužbi za ratni zločin. Jedno od tih saznanja je Owen-Stoltenbergov plan iz 1993. godine, kojim je BiH bila planirana kao unija republika, podijeljena na deset provincija. Tim planom bihaćki okrug je trebao biti provincija br.1 i to je preteča Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. Sve strane su pristale i potpisale to rješenje u Ženevi, ali se Alija predomislio u avionu na povratku u Sarajevo i sve je palo u vodu. To je bila 1993. godina, da bi Alija Izetbegović dvije godine kasnije pristao na Dayton kojim je npr. USK manji nego bi to bio da je ostala provincija br.1. Problem nije u toj razlici površine teritorija, već u broju žrtava, broju ljudskih života koji su mogli ostati sačuvani da se u pravo vrijeme donijela prava odluka. Dvije godine u ratu je prevelik period. Alija je donio pogrešnu odluku.

Vaš otac je smatrao da je Owen-Stoltenbergov plan bio dobar…

Da, Fikret Abdić, kao član Predsjedništva, smatrao je da je Owen-Stoltenbergov plan bio dobar, jer je značio prekid rata. Na takav način razmišlja poslovan čovjek, menadžer, i to je profil ljudi koji nedostaje u političkom životu – onda, ali i danas. Takav je bio Fikret Abdić. On je razmišljao racionalno, djelovao razumno u situaciji koja je bila neuobičajna – krizna, a u takvim situacijama čovjek mora bita razborit. Jedino je Fikret Abdić, kao član Predsjedništva BiH, obilazio krizne točke gdje su se ljudi sukobili, nastojeći očuvati dignitet Predsjedništva BiH. On je uvijek zagovarao samo mir.

Postoji mogućnost da Vaš otac bude pušten iz zatvora ovog ljeta. Možete li nam reći kako provodi zatvorske dane?

U šestom mjesecu ove godine biće točno deset godina otkako je naš otac zatvorenik. Sve te godine izdržava u ćeliji 2×2,5 metra, zajedno s WC-om, pod ključem, u samici i uz nezaobilazne žohare. Ima pravo na posjetu obitelji, te poslovnih partnera i prijatelja, ali na uštrb našeg vremena za posjete. Sve vrijeme u zatvoru koristi radeći, osmišljavajući projekte za Agrokomerc koji se mijenjaju i oblikuju iz godine u godinu, što je vezano uz konstantno pljačkanje Agrokomerca i promjenu postojećeg stanja kao polazne osnove svakog projekta.

Znači li to da ima želju vratiti se u BiH?

Nikada nismo razgovarali o želji za povratkom u BiH niti njegovom fizičkom bivstvovanju. Naši su razgovori vezani uz nužne uvjete za očuvanje radne, kondicione i kreativne sposobnosti njega i svih njegovih suradnika s kojima ima namjeru pokrenuti proizvodnju, odnosno revitalizirati Agrokomerc. Ti nužni, ali i neophodni uvjeti podrazumijevaju niz radnji, obveza, poslova, poteza, odluka i vrlo ih je teško, gotovo nemoguće nabrojati.

Premijer USK Hamdija Lipovača nedavno je izjavio da je “iskustvo Fikreta Abdića u Agrokomercu neprocjenjivo”. Imate li naznaka da bi, kada bude pušten iz zatvora, Vaš otac bio dobrodošao u ovaj nekadašnji gigant koji je sad na rubu propasti?

Lijepa gesta je od našeg premijera da je javno izjavio nešto što cijeli poslovni svijet podrazumijeva. Za to je trebalo hrabrosti – istina nakon 15 godina to više i nije tako opasno – ali činjenica da to nitko iz drugih stranaka nije uradio prije njega je značajno. Agrokomerc nema šansu za oporavak bez Fikreta Abdića. Za tu tvrdnju postoji nekoliko čvrstih argumenata od kojih je najvažniji da je Fikret Abdić idejni tvorac projekta Agrokomerc. Tu firmu niko ne poznaje bolje od njega. Rekla sam i ranije da on ima želju i volju da ponovno pokrene Agrokomerc, ali sam isto tako rekla da je pravo pitanje: Treba li BiH Fikreta Abdića? Narod zapadne Bosne ga sigurno treba. Narod treba posao.

Fikret Abdić je osuđen na 20 godina zbog ratnih zločina. Vi smatrate da je cijelo suđenje njemu u Hrvatskoj bilo nepravedno, čak ste najavljivali ponovo pokretanje procesa. Kako je izgledalo suđenje Vašem ocu?

Od pisma suda u Hagu, koje BiH nikad nije javno obznanila, prepiske Hasana Muratovića i pravosuđa u BiH oko predaje spisa i dogovorenom suđenju, pa do konačne presude – sve je to jedan veliki cirkus. BiH, odnosno političari u BiH, morali bi se jednom zapitati: kako to da najveći izborni pobjednik na prvim višestranačkim izborima u BiH, s osvojenih 1.045.000 glasova, bude priveden i osuđen kao najobičniji klošar? Haški sud, u pismu koje nikad nije objavljeno, je rekao da nema interes da vodi sudski proces protiv Fikreta Abdića. Takav “politički kapitalac”, a Hag nema interes! Ali zbog interesa Alije Izetbegovića taj se proces pakuje u Bihaću, na temelju krivične prijave Atifa Dudakovića, uz istragu koju vodi Peti korpus uz uzimanje iskaza svjedoka na silu, pa i uz prijetnju oružjem. Također, suđenje nije bilo snimano, što je osnovno pravilo kod ove vrste suđenja. Nije provedena istraga, nisu dobiveni dokumenti iz BiH, jer ih nisu dale nadležne institucije u BiH, nije bilo medija, sutkinja je interpretirala zapisnik i što je najsramnije – nije saslušan niti jedan svjedok obrane.

Šta je Milorad Ulemek Legija radio u Autonomnoj pokrajini Zapadna Bosna za vrijeme rata, što se može vidjeti na video snimcima?

Nisam gledala te snimke. Nisu ni priložene uz spis koji je došao iz Bihaća, niti se taj čovjek spominjao u optužnici. Za Legiju sam čula prije nekoliko godina kada sam došla u BiH.

U jednom intervjuu ste izjavili da ste teško prihvatali kad je Vaš otac postao član SDA, te da Vi nikada ne biste mogli biti član nacionalne stranke…

Teško sam to prihvatila, iako nam je otac objasnio da je to dobro za Agrokomerc i za ljude u našem karaju. Naime, sad mi je puno toga jasnije, jer sam u politici i jer sam uvidjela da u svijetu politike “sve ima cijenu”, “sve je na prodaju”, “sva sredstva su dozvoljena na putu do cilja”. Cijena ulaska Fikreta Abdića u SDA, stranku kojoj je on imenom i prezimenom donio pobjedu, bilo je obećanje Alije Izetbegovića pred najvećim skupom Muslimana, njih 400.000, da će obeštetiti radnike Agrokomerca i Agrokomerc za ono što im je učinjeno u “aferi Agrokomerc” i da će ukinuti službu Državne bezbjednosti. Naravno, ništa od tog nije uradio. Ja, ipak, ne bih mogla biti član niti jedne nacionalne stranke, jer se to protivi mojim pogledima na život. Nikada nisam bila nacionalno opterećena, čak ni u ratnim vremenima kada je ta pojava postala izražena, rasprostranjena, pa i normalna. Nisam dopustila da ratna zbivanja utječu na moje rasuđivanje o ljudima. Uostalom, u tom duhu sam i odgojena.

Kuće Abdića u Krajini su nakon rata zapaljenje i opljačkane. Jesu li ikada pronađeni i kažnjeni oni koji su palili i pljačkali?

Da, naše su kuće prvo opljačkane, a zatim spaljene nakon završetka rata. Kad kažem naše, onda govorim o kući mog jednog strica koji je s obitelji izbjegao u Englesku – tamo je umro i ondje je i pokopan – zatim kući roditelja mog oca koji su umrli prije rata, kući mog drugog strica kojeg su ubili i objesili u toku afere Agrokomerc (4. marta 1989.) i čija obitelj je izbjegla u Ameriku, kući moje tetke koja je ostala udovica s dvoje djece prije rata i koja je s obitelji izbjegla u Dansku, i na kraju, kući naše obitelji koja je jedina izbjegla u Republiku Hrvatsku i koja je, na sreću, živa. Počinitelji tih kriminalni radnji niti su pronađeni, niti su procesuirani. Ovo je primjer kako se Bosna i Hercegovina odnosi prema povratnicima.

depo

Komentari 

 
+2 # pupi 13-03-2011 04:45
ovo je za svaku pohvalu bez komentara.....
Odgovor | Odgovor sa citatom | Citat
 
 
0 # uf uf 13-03-2011 16:14
suplja prica a tatu koristi sebe da promovira sta fiki radi sa zoharima u samici samo tice znadu
Odgovor | Odgovor sa citatom | Citat
 
 
0 # Berliner 14-03-2011 20:31
Svaki put ova Elvira provali gluposti da joj otac ovo da joj otac ono mislim da je presla svaku mjeru ukusa i da je previse gluposti vec izrekla. U Hrvatskim zatvorima siguran sam da nema zohara ali ona uvijek po obicaju preuvelicava stvari i postavlja voljenog Babu kao mucenika za Krajinu a u suprotnosti je samo mucenik za sebe samog!
Odgovor | Odgovor sa citatom | Citat
 
 
+2 # pes 14-03-2011 23:32
krajina je stoljecima imala svoga vodju ,sad ga nema u krajini vlada anarhija , ratni trgovci po pijacama sad giganti ,oni vladaju cazinom ,bihacom i kladusom policija vlast sve vazne drzavne ustanove pod njihovom su kontrolom .Ubice za kojima su raspisane potjernice setaju gradom samaraju policajce
Odgovor | Odgovor sa citatom | Citat
 
 
-1 # dok BABO osmisljava 17-03-2011 20:38
www.cazin.net/cazin/raskol-u-dnz-u-elvira-abdic-jelenovic-ipak-protiv-platforme/

Dok Babo osmisljava projekte djeca ruse i ono sto je ostalo, izgleda bas da ce DNZ nestati i da Hoxx bio u pravu
Odgovor | Odgovor sa citatom | Citat
 

Dodaj kometar

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kladusa.net. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Kladusa.net zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kladusa.net nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Sigurnosni kod
Obnovi

Opcije


Popularno

Komentari

Slučajna Slika

Statistike

Trenutno aktivnih Gostiju: 187 i Članova: 22 
Ti si ovdje: Vijesti - Velika Kladuša - Fikret Abdić i u samici, uz žohare, osmišljava projekte za Agrokomerc