KLADUŠA.NET

Uvijek sa vama! Originalna kladuška stranica...

Sunday, Aug 19th

Last update05:02:08 PM GMT

Dama☆

Dama☆

Ljubav je vetar koji sve pustoshi...

URL Webstranice: http://www.blogger.ba

Dragi muzu,



Saljem ti ovo pismo u laznoj koverti od neke kompjuterske kompanije,
da bih bila sigurna da ces ga procitati.
Molim te oprosti mi za ovu prijevaru, ali mislila sam da bi trebao
znati sto se desava u kuci u zadnje dvije godine otkako
si kupio taj kompjuter. Djeca su dobro.
Marku je 7 i nacrtao je portret cijele obitelji.
Tako bi bio ponosan na njega da samo vidis kako je tebe nacrtao.
Stolica i vrh tvoje glave odostraga izgledaju vrlo realisticno.
Maja je napunila 3 ovog rujna. Jos uvijek je presretna sto si proveo
nama njezin rodjendan. Kaze da joj je to bio najbolji dan,
iako je padala kisa i nije bilo struje.
Ja sam takodjer dobro. Ofarbala sam se u plavo prosle godine.
Moj sef se brine o mojoj karijeri i postao je jako dobar obiteljski prijatelj.
Kad sam primijetila da ti ne smeta da usisavam oko tvoje stolice
vidjela sam da je odrzavanje kuce postalo mnogo lakse.
Kuca dobro izgleda. Nisam sigurna da si primijetio da sam
ofarbala zidove proslo proljece.
E, dragi moj, moram se ici pakirati. Moj sef nas vodi na skijanje.
Zaposlila sam cistacicu da se brine o tebi i o kuci dok nas nema.
Dolit ce ti kavu, donijet ce ti jelo za stol, bas onako kako ti volis.
Nadam se da cete ti i tvoj kompjuter provesti lijepo
vrijeme zajedno dok nas nema.
Marko, Maja i ja cesto mislimo na tebe.
Pokusaj nas se sjetiti dok restartas kompjuter.

S ljubavlju, tvoja žena.

Više...

Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je DOSADA zijevnula treci put, LUDOST je, uvijek tako luda, predlozila:
"Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je medju osjecajima."

INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati LUDOST, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronadjem, taj je Pobjednik."

ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedilo ga je ODUSEVLJENJE. a SRECA je toliko skakala da je nagovorila na igru i SUMNJU i APATIJU koje nikada nista nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju.
PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on
nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.
OPREZ nije htio riskirati.

"Jedan, dva, tri..." pocela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.
VELIKODUSNOST se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije
jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskocila u kristalno cisto jezero, a SRAMEZLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta.
KRASOTA je nasla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra.
SEBICNOST je pronasla skroviste, ali samo za sebe!
LAZ se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a POZUDA i STRAST
u krateru vulkana.
ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.

. . . . . . . .
Kada je LUDOST izbrojala 999.999, LjUBAV jos nije pronasla
skroviste jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je LUDOST i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla LIJENOST, iza najblizeg kamena.
Ubrzo je zacula VJERU kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a STRAST i POZUDA su iskocile iz kratera od STRAHA.
Slucajno se tu nasla i ZAVIST, i naravno USPJEH, a SEBICNOST, se nije trebalo niti traziti.
Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.
Od tolikog trazenja LUDOST je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla LjEPOTU.
Sa SUMNJOM joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo, pronasla gotovo sve.
TALENT u zlatnom klasju zita, TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAZ kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopce igrali.

Samo LJUBAV nije mogla nigdje pronaci.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se vec razbijesnila,
ugledala je ruzicnjak.
Zasla je medju ruze, uzela suhu granu i,
bijesna i iznemogla, pocela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.
Odjednom se zacuo bolan krik.
Ruzino trnje izgrebalo je LJUBAVI oci.
LUDOST nije znala sto da ucini.
Pronasla je POPJEDU, osjecaj nad osjecajima, ali LJUBAV je postala slijepa.
Plakala je i molila LJUBAV da joj oprosti,
i naposljetku odlucila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.

Tako je LJUBAV postala POBJEDNIK nad osjecajima,
ali je ostala slijepa, a LUDOST je prati gdje god ide.

Više...

Na pitanje ''ŠTO RADIŠ? '' odgovaram sa ''ŽIVIM''.
Što je to živjeti?
Tumarati zemljom kroz nekoliko godina sa suputnicima
koji su se slucajno našli na istom vlaku vremena i prostora.
ŽIVJETI-znaci rasti iznutra.Rasti iz sebe.
Rasti citav,u razumjevanju,u osjecanju,u stvaralaštvu...
Covijek raste stvarajuci sebe.
Život je stalno samostvaranje.
Postoje razni životi,ubitacni i dosadni,poletni,snažni.
Život koji se odrekao rasta nije život.
To je tobožnji život,paraživot ili životarenje.
Tko je postavio granice svom duševnom rastu i nece ici dalje od njih
reskira da životari.
Tko misli da je dosta narastao da se više ne treba razvijati
taj se udaljuje od života.
Tako i onaj koji napušta kreativnost i ogranicava se na
reproduktivnost ide u smijeru protivnom od života.
Tko raste nezna za dosadu i tko stvara ne pozna monotoniju.
Dok je u tjelesnom smislu rast zakljucen s dobi,
duhovni rast nije njome omeden...
covijek može rasti dok živi i obrnuto:
n živi dok raste,stvaralacki rast!!!
Neživot je postavljati na život takve zahtjeve da smo
uvijek nezadovoljni životom.
Neživot je kada necemo sadašnju dionicu života primiti
kao život,kad ne ubrajamo svoje dane,
tjeskobu i radosti u životni staž,
vec se stalno spremamo za život;
kad smo stalno pripravnici za život.
Neživot je ako ne umijemo voljeti sebe i druge...
Uživati život znaci koristiti se životom,
upotrebljavajuci život,uživati u sebi
(ne uživati zatvoren u sebe),radovati se svojem i tudem životu.
Ljubav je davanje života.
Davati svoj život tako da se time promice rast i život drugoga
to znaci davati život iz dana u dan.
Kao što se i živi iz dana u dan.

Stoga, umrijeti sutra isto je tako dobro kao i umrijeti
bilo kojeg drugog dana.
Svaki je dan bio za život ili za napuštanje svijeta.

Više...

Mushkarci se dosta puta zapitaju
kako razumeti zene?
Shto one ustavri oce u zivotu?
Zashto su ljute, depressivne isl.
Kako im ugoditi?

Sve su ovo sitna pitanja
za razliku od ostalih pitanja
koje mushkarci si postavljaju.

Nije tako teshko razumeti zene
kako to svaki mushkarac misli.

Samo ih treba dobro SLUSHATI
A ne okretati glavu kad zena pricha.
Ili jednostavno gledati tv....

I zashto se onda pita pitanja
koja je tako jednostavno i lako razumeti.

Nismo mi zene toliko komplicirane
samo trebate znati da nas slushate.
Svaka bol ima svoj lek..ne?

POtrudite se da malo vishe obratite paznju
zenama, i njihovim osecajima.
Ucihnite ju srecnom
ne gleda svaka zena na love, dobra kola.
Zena treba LJUBAV....Paznju...

Više...

I kad najvishe boli
pomislit cu na tebe
na srecu koju smo
delili
i ljubav koju si mi pruzao
svakog trenutka.

Kad suze poteku
osmehnut cu se
jer ti si andjeo
koji me uvek prati.

Falish mi,
moja dusha nije potpuna
otkako tebe nema....

............

Želim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.
Da poneseš od mene samo
tugu i svilu belu
i miris blag...
puteva zasutih lišćem svelim
sa jablanova.
...........Miloš Crnjanski


Zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu uz mene nocas da krenes,
ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni il vreli,
nemoj da zalis ako svenes.

Hocu da drzis moju ruku,
da se ne boljis vetra i mraka,
uspavana i kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hocu uz mene da se svijes,
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli.
Il crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najlepse hteli.
Mika Antic

...................

za dj dechko

Do vidjenja, druze moj, do vidjenja.
Dragi moj, u mojim si grudima.
Urecheni sastanak obecava vidjenja,
Obecava novi susret ljudima.

Do vidjenja, druze, bez stiska, rechi kletih,
Ne tuzi i bolno ne mrshti povije -
U ovom zivotu nije novo mreti,
Al ni zivet, bogme, nije najnovije.

.........................

Eh sto nisam sada vetar
da se prospem medj oblake
i da starom stazom znanom
Do svog doma sad odletim.
Miris hleba da osetim
sto ga majka umesila
da je vidim dok se krsti
Boga moli za sve dobro
Pa da opet vetar budem
da se prospem medj oblake
putem starim da putujem.

Od slike sam ove dalek
daleko od hleba majke
i ognjista moga rodnog.
Eh, da mi je da sam vetar
svoju zemlju da udahnem
parce neba da pogledam
pa da odem putem starim
onim kojim oblak luta.
Kad bih mogo da ga sledim
ptice vrle da nadletim
rodnu kucu da posetim
miris hleba da osetim
majku svoju da zagrlim.

Da me vodi oblak taj
eh, da sam pusti vetar
da ugrejem ruke svoje
hladno mi je, tuzno ovde
samo srce da ogrejem
na ognjistu svoga doma.
Da zagrlim staru krusku
sto moj deda jos posadi
pomirisem ruze drage
u dvoristu iz kog krenuh.
Daleko sam sestro mila,
stranac samo u tudjini,
hladno mi je puno ovde.
Nebo nema iste slike.

Sirim ruke da prigrlim
nema nikog da se svrti
samo pusti vetar dodje
ne trebam ga nikad zvati
sa dusom je mojom vodjen
zna kad treba da mi dodje.
U dlanove gledam svoje
i sve vidim brazde, mape
svaka brazda put do kuce
a usrcu suza gorka.

Da sam sada parce jedno,
list hartije koji luta
nosen vetrom lutalicom,
sto po nebu oblak prati.
U dom moj da me vrati
suzu srcu da osusi,
Srce svoje da ugrejem
uz toplinu da se smejem.
Da osetim toplo, juzno
hladno mi je ovde
tuzno.

Nisam jadan
samo gladan
majcin hleb mi sada treba
da nahranim dusu svoju.
Da me Sunce pomiluje
zrakom svojim
da osvetli, lice setno
ovo moje.
Eh, sto nisam vetar pusti.
.........................................

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si reči melanholija.
Sviđas mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiricu u gukanju.
I čujes me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takođe s tvojom šutnjom
jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvezdana.
Šutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđas mi se kad šutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije tačno.

................................
Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, ko crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem do godine zamiriše,
ko zna gde ću biti.

U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.
...........................

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.
...........................

Volim te
ne mogu prestati da te volim
gde god da si samnom si
sve je tvoje ovde
tu u meni kuca
zivi dishe
tvoje rechi tvoj glas
tvoj uzdah
tvoj dah
tvoja krv
i ni jedna daljina nemoze
nema shanse da te udalji !

Više...

Stranica 6 od 9
Ti si ovdje: Dama☆